Kao netko tko piše horor priče, smatram da su djeca, kao bića neuprljana ovozemaljskim običajima, savršen medij za razotkrivanje zlobe, neobičnih koncepata, grijeha, tajni i mraka i zla u ljudskom srcu. To je možda pomalo mračan pogled na djetinjstvo i djecu, kao i tekst koji će uslijediti nakon ovog ulomka, ali to je istina. Djeca su (trebala bi biti) neuprljana bića čije se razumijevanje svijeta, djelovanje i ophođenje prema ljudima i drugim živim bićima tek rađa – a rađa se iz okoline koja ga podiže. Mi smo proizvod naše okoline, to je nepobitna činjenica. I nekako, koliko god to jest nepobitna činjenica, ona romantična slika o djeci kao neiskvarenim i savršenim bićima ipak ostaje u glavama nas odraslih (uz činjenicu da savršene okoline nema), možda zato što su djeca naša jedina nada. Zato ovakve vrste zločina uvijek tako glasno odjeknu u društvu, a pogotovo ako se radi o maloj zajednici što je često i slučaj.… Read More Djeca ubojice – Lou Masacky