Recenzija: IMATI HRABROSTI NE SVIDJETI SE DRUGIMA, Ichiro Kishimi & Fumitake Koga – Posjedujemo li hrabrosti promijeniti životni stil?

Rating: 5 out of 5.

“Svi problemi zapravo su problemi u međuljudskim odnosima.”

Mislim da je ovo najbolja knjiga koju sam pročitala u posljednjih, usudila bih se reći, par godina. Jedino mi je žao što prije nisam poslušala svoj instinkt i posegnula za njom. Sažetak, naslov, komentari… sve je govorilo da će me knjiga osvojiti. I bome je. Čitala sam ju dva mjeseca, upijajući svaku rečenicu, ideju, misao koje su s nama podijelili Ichiro Kishimi i Fumitake Koga u dijalogu između filozofa i mladića.

Adlerovska psihologija, poput niti, provlači se kroz gotovo sva poglavlja ove knjige. Ukoliko se još niste susreći s ovim pravcem, rado ću vam ga predstaviti. Austrijski psihijatar Alfred Adler bio je među prvim članovima Bečkog psihoanalitičkog društva predvođenog od strane najpoznatijeg psihoanalitičara, Sigmunda Freuda. Nerijetko se misli kako je Adler bio Freudov učenik, no u stvarnosti su bili istog godišta te se njihov odnos temeljio na ravnopravnosti. U ono vrijeme, Adler se svojim idejama i stavovima isticao; njegovi pogledi bili su suprotni Freudovim pa se u jednom trenutku odvojio od Društva te je zasnova svoj pravac koji nosi ime individualna psihologija. Iako su Freud i Jung prva imena koja će nekome pasti na pamet kada govorimo o psihologiji, Adler je također prepoznat “kao jedan od triju divova na tom području”.

Knjiga je podijeljena na nekoliko velikih cjelina unutar kojih imamo poglavlja. Večeri u kojima mladić i filozof diskutiraju o velikim životnim pitanjima smatraju se cjelinama.

Tijekom prve večeri su se upoznali i već na pravi razgovor, mladić je mogao primijetiti koliko su njihove perspektive razlikuju. Stavovi filozofa bazirani su na grčkoj filozofiji i adlerovskoj psihologiji; smatra kako je život jednostavan i da su ljudi ti koji stvaraju nepotrebne komplikacije. Kada individua jednom shvati da život nije toliko zamršen, ako to želi, može se promijeniti – može postaviti novi cilj i težiti ka njemu. U razgovoru nas upoznaju s terminologijom kao što je etiologija i teleologija. Dva suprotna stajališta.

Freud nasuprot Adleru.

Etiologija nasuprot teleologiji.

Mladić nasuprot filozofa.

Etiologija sve objašnjava uzrocima i posljedicama – determinizmom. Prema tome, naša sadašnjost i budućnost već su određene prošlošću. Suprotno tome imamo teleologiju koja ističe svrhu određene pojave umjesto njezina uzroka. Adler je smatrao da trauma ne postoji. U ono vrijeme to je bila revolucionarna ideja koja se kosila s etiološkim stajalištem za kojeg se zauzimala većina psihoterapeuta i psihijatra. Umjesto postavljanja pitanja odakle izvire patnja i traženje njezina uzroka, filozof mladiću nudi svoje stajalište koje je u skladu s Adlerom: “Ne patimo od šoka zbog naših iskustva (takozvanih trauma) nego ih pretvaramo u što god odgovara našim ciljevima. Naša nas iskustva ne određuju, ali značenje koje im pridajemo je samo-određujuće”.

“Nije važno s čime se netko rodi nego kako upotrijebi tu opremu.”

Druga večer bila je rezervirana za raspravu oko socijalnog aspekta života pojedinac i kakav utjecaj ima na stvaranje mišljenja o “vlastitom ja”. Pojašnjava nam razliku između osjećaja inferiornosti, kompleksa inferiornosti i superiornosti. Prema individualnoj psihologiji, težnja prema superiornosti, kao i osjećaj inferiornosti nisu bolesti već, nazovimo to, vrsta stimulansa za normalne težnje i zdrav rast.

“Posjedujemo li hrabrost da promijenimo svoj životni stil?”

Mogla bih stranice i stranice ispisati o temama koje se protežu u ovoj knjizi, ali radije bih da sami pročitate knjigu. Već duži period sam zainteresirana za teorije Alfreda Adlera i sve što je izneseno u ovoj knjizi je upravo ono što me prvo i privuklo prema tom pravcu.

Koncept ove knjige napisan je na jedan, pa rekla bih, provokativan način. Pretpostavljam da je cilj autora bio da Adlerovsku psihologiju predstave i približe široj populaciji putem dijaloga i mislim da je to bila odlična ideja. To je forma koju je relativno lako pratiti jer nema irelevantnih opisa koji bi stvarali pomutnju te je sav fokus stavljen na ono o čemu se raspravlja.

Mladić je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti. Dvadesetogodišnjak koji većinu svog života živi kako bi ispunio očekivanja koja mu nameće njegova obitelj, prijatelji – socijalna očekivanja koja vrlo često nisu u skladu s našim vlastitim. Kod filozofa dolazi nesretan, mrzeći sebe i svoj život. Filozof ima dugi staž, čvrste stavove i odgovore koji se ne sviđaju mladiću. Kada mu kaže ne samo da ljudi kroje svoju sreći, već da veliki dio nas bira biti nesretan, to pobudi ljutnju u mladiću koji ga izaziva da mu tijekom nekoliko večeri promijeni mišljenje – ako to može.

U dijalogu se navode primjeri iz svakodnevnog života i to je samo još jedan način kojim su autori htjeli pokazati da sve ono o čemu pišu, moguće je realizirati. Navode se interesantni argumenti koji vas doista tjeraju na promišljanje.

Veliki plus je što se nisu služili kompleksnom terminologijom, a u slučajevima kada se spominju termin za koje netko ne bi čuo ukoliko nije u tim vodama, autori daju jednostavno objašnjenje kako bi ljudima što više približili ono o čemu pišu. Kod spominjanja teleologije i etiologije, terminima koji su možda nekome strani, autori su odlučili sve to pobliže objasniti u čak nekoliko poglavlja, potkrijepljeno s puno primjera.

Svakako bih vam preporučila ovu knjigu. Odličan je izbor za sve one koji vole publicistiku i nimalo klasične “self-help” knjige. Za one koji su zainteresirani za psihologiju, koji žele promisliti o vlastitom životu i možda unijeti promijene. Za prijevod je zaslužan Matija Pospiš, a izdavač je Planetopija. Godina izdavanja je 2019. Knjiga ima 288 stranica te je mekog formata.

“Fumitake Koga je nagrađivani profesionalni pisac, rođen 1973. Napisao je brojne uspješnice o poslovanju te raznim drugim publicističkim temama. S adlerovskom se psihologijom susreo u kasnim dvadesetim godinama i oduševio se njezinom primjenjivom mudrošću. Koga je često putovao u Kyoto kako bi razgovarao s Ichirom Kishimijem, te dobio uvid u samu srž adlerovske psihologije. Pritom je vodio bilješke u klasičnoj formi dijaloga, metodi preuzetoj iz grčke filozofije, što je postalo predložak za ovu knjigu. Ichiro Kishimi rođen je u Kyotu 1956. gdje i danas živi. Još od srednje škole želio je postati filozof, a 1989. u okviru specijalizacije za klasičnu zapadnjačku filozofiju s naglaskom na Platona, istraživao je i podrobno Adlerov rad. Danas piše i predaje o toj temi te se bavi savjetovanjem u okviru psihijatarskih klinika kao certificirani savjetnik Japanskog društva za adlerovsku psihologiju. Također je na japanski preveo nekoliko djela Alfreda Adlera i cijenjeni je autor mnogih knjiga među kojima se ističe Adora Shinrigaku Nyumon (Uvod u adlerovsku psihologiju).” – Navodi Planetopija.

To je sve od mene. Uživajte u čitanju!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s