Recenzija: KRALJEV GAMBIT, Dalibor Jakus – autorove impresije svijeta iznesene na nekonvencionalan način

Rating: 3 out of 5.

“Prestajemo li živjeti, ako prestajemo sanjati?”

Ne sjećam se kada sam zadnji put pročitala nešto s domaće scene – sramotno priznajem kako nisam u toku. U tom pogledu, bilo je pravo osvježenje zaviriti unutar korica i vidjeti što je proizašlo iz glave domaćeg pisca Dalibora Jakusa.

Dalibor Jakus diplomirao je entomologiju na Sveučilištu u Zagrebu te je potom pohađao poslijediplomski studij odnosa s javnošću. Bavi se projektima iz područja animacije, filmske industrije, kazališta i slično. Iako je Kraljev Gambit njegov prvijenac, Dalibor jer urednik bloga te autor brojnih stručnih i novinarskih članaka.

“Ispod te kože, ponavljam si, događa se oku nevidljiva, pomalo bajkovita a pomalo toksična vika i galama, odvojiva od uma, ali skrivena u noćima kad zajedno s njom zaspu svi moji prirodni nedostaci, moja ušća, usjeci i uleknuća.”

Za početak, želim reći kako mi se svidjelo to što je autor knjigu učinio dostupnom široj publici te je uklonio barijeru jezika. Svaki odlomak je napisan na hrvatskom, ali i na engleskom jeziku kako bi što veći broj ljudi imao pristup njegovim tekstovima.

Odlomci su potkrijepljeni brojnim fotografijama i ilustracijama koje upotpunjuju i dočaravaju tekstove. Tekstovi su kratki te bi na prvu pomislio da su pitki ali to nije slučaj. Rekla bih da su poprilično apstraktni, lišeni konteksta kako bi se u fokus stavilo ono najvažnije, ali meni osobno je nedostajalo upravo toga – pozadinske priče. Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na stil pisanja i nažalost, jednostavno mi nije sjelo. Često u takvim situacijama odustanem od čitanja, ali ovdje to nije bio slučaj. Svidjela mi se poruka koju autor nosi svojim pisanjem.

“Fotografija je blijeda. Naznačuje događanja nastala trzajem okidača i ona buduća, punog spektra boja.”

Od trenutka kada se rodimo dodijeljene su nam spolne uloge. Dječaci i djevojčice postanu različiti jer se dječake od malih nogu uči da budu maskulini, a djevojčice feminine. Naravno da postoji razlika između spolova i neki će zauzeti minimalističko stajalište i reći će kako su te razlike male i nevažne dok će drugi stajati na suprotnoj, maksimalističkoj poziciji tvrdeći da su spolne razlike značajne i važne.

Iako živimo u 21. stoljeću i pokušavamo iskorijeniti stereotipe, mišljenja i odgoje u kojima postoji jasna, pa čak i primitivna razlika između muškaraca i žena, to je još uvijek prisutno. Postoji sklop ponašanja koji se smatra prikladnim za žene i sklop ponašanja koje je “adekvatan” za muškarce. Društvo od žena očekuje toplinu u odnosu s drugima, pažljivost, nježnost, emotivnost dok se dječaci odgajaju da postanu grubi, hladniji, te iako ne doista lišeni emocija ali svakako se poprijeko gleda njihovo izražavanje.

“Ispijali smo čašu za čašom crvenog vina i nesputano naklapali o književnosti; jamačno neuobičajeno postavlja se pitanje koliko je to otmjen hir ili dosada. “

Autor se ne srami izraziti svoje emocije i impresije svijeta. Često čitam knjige o položaju žena u društvu, njihova iskustva, borbu za ravnopravnost i slično, pa mi je zapravo bilo osvježenje čitati knjigu koja propitkuje definiciju muškosti u 21. stoljeću.

Knjiga podsjeća na dnevničke zapise koji pridonose dojmu autobiografije, a u nekoliko navrata imala sam dojam da autor piše o svojem drugom “ja”, odnosno alter egu. Jakus ima šarolik vokabular te na profinjen način, koristi ga kao alat za stvaranje raskošnih tekstova i zapravo, često se poigrava s tankom granicom koja dijeli raskošno od ekstravagantnog, stvarajući tako avangardno djelo.

Prepoznala sam kvalitetu ove knjige, ali ne mogu reći da smo si “kliknule”. Jednostavno mi stil pisanja nije u potpunosti sjeo, ali to je sve stvar čitalačkog ukusa. Nedostajalo mi je tog konteksta koji je uskraćen (ali razumijem zašto je to tako). Svakako bi vam preporučila da joj pružite priliku, jer kako sam rekla, riječ je o kvalitetnom naslovu i ako meni stil pisanja nije sjeo, to ne mora biti slučaj i kod vas.

“Ne tražimo najljepše biće, nego najljepše u biću.”

Autor ove knjige je Dalibor Jakus, a knjigu je publicirala izdavačka kuća Znanje, 2021. godine. Za engleski prijevod zaslužna je Ivana Ostojčić koja je prema mojem mišljenju, odradila odličan posao. Naslov ima 249 stranica.

Nadam se da ćete joj pružiti priliku, a mi se čitamo uskoro!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s