Recenzija: PONOĆNA KNJIŽNICA, Matt Haig – biste li u životu učinili išta drugačije kada bi vam se pružila prilika? Spekulativna fikcija o žaljenju, životu i smrti

Rating: 3.5 out of 5.

„Dva puta račvala su se u šumi, a ja – Ja sam izabrao onaj kojim se rjeđe ide i više ništa nije bilo isto.“

Ponoćna knjižnica, djelo autora Matta Haiga je međunarodni bestseler i knjiga 2020. godine po izboru čitatelja. Knjiga koja je oduševila milijune čitatelja i postala jedna od najprodavanijih knjiga diljem svijeta.

Matt Haig, studirao je engleski i povijest a sada je uspješni britanski autor čije su knjige prevedene na 30 jezika. Njegova knjiga Zašto ostati živ (Reasons to stay alive) nalazila se među top 10 knjiga u Britaniji, čak 46 tjedna. Autor je i idućih naslova: Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, a uskoro možemo očekivati i prijevod Knjiga utjehe. Osim toga, napisao je uspješne knjiga za djecu poput Dječak zvan Božić, Djevojčica koja je spasila Božić, itd.

Ponoćnu knjižnicu čitali smo tijekom travnja u našem književnom klubu „Mali klub boema“ i to je ujedno bila i moja prva interakcija s ovim autorom. Nemam naviku čitati recenzije prije nego počnem s čitanjem već odabrane knjige, ali za ovu sam napravila iznimku. Pretežno sam naišla na pozitivne komentare i ljudi su doista oduševljeni ovom knjigom, pa me sve to još više zaintrigiralo. Što to vide u Matt Haigu i hoće li me u isto mjeri impresionirati?

Tridesetpetogodišnja Nora je nesretna – kada se osvrne na proživljene godine, vidi samo niz krivih izbora i skretanja koji su je doveli do života s kojim, u najmanju ruku nije zadovoljna a kamoli sretna. Izgubljena je u vrtlogu žaljenja, tuge, depresije i beznađa te jedne večeri odluči kako više ne želi živjeti. Nora pokuša počiniti samoubojstvo, ali to ne ispadne tako jednostavno kako je očekivala.

Nora se nađe na mjestu između života i smrti – u Ponoćnoj knjižnici. Beskonačna knjižnica u kojoj policama i knjigama nema kraja. Svaka knjiga je priča potencijalnog života koji je mogla proživjeti, ovisno o odlukama koje bi donijela; ima priliku proživjeti neke druge verzije sebe. Pregršt je toga za čime Nora žali. Žao joj je što nije plivala na Olimpijskim igrama, što nije postala glaciologinja, što je otkazala vjenčanje, što je napustila rock bend koji je osnovala s bratom, što nije postala majka, što se nije dobro brinula za svojeg mačka Voltairea, što nije uspjela postati sretna osoba…

Životi se sastoje od milijun odluka. Neke odluke se velike, neke male ali sve vode do drugačijeg ishoda. Prema tome, knjige su vrata koja vode u druge živote, a kako bi prošla kroz određena vrata sve što treba je odlučiti što bi drugačije učinila u životu kojim je živjela.

„U šahu, kao i u životu, mogućnost je temelj svega. Svake nade, svakog sna, svake žalosti, svakog životnog trenutka.“

Knjižnicu vodi stara knjižničarka, gospođa Elm. Nori to nije strano lice; gospođa Elm je igrala bitnu ulogu u njezinom životu. Također je bila knjižničarka s kojom je bila izrazito povezana. Često su igrale šah i pričale o životu, a na kraju je ona ta koja joj je prenijela tragičnu vijest da je njezin otac preminuo. Sada je netko ili nešto što liči na gospođu Elm usmjerava i pomaže joj u potrazi za ONIM SAVRŠENIM životom.

Ukoliko naiđe na takav život, može ostati u njemu. No, ukoliko se razočara u život, ponovno se vraća u Ponoćnu knjižnicu, tragajući za nekom drugom knjigom, nekim drugim životom.

„Možeš imati sve i ne osjećati ništa.“

Počet ćemo s onim pozitivnim stranama ove knjige. Prije svega, uživala sam čitajući – većinu vremena. Volim vjerovati da nam određeni naslovi dospiju u ruke u onom trenutku života kada ih trebamo. Jako sam suosjećala s Norom; pitam se bi li to bio slučaj da sam ju čitala par mjeseci prije. Trenutno prolazim kroz teško razdoblje i doživjela sam velike, neočekivane promjene u svoje životu; neke rečenice u knjizi sam osjetila, kao da su odraz mojih misli i kao da sam ih ja pisala. Mislim da se puno ljudi može poistovjetiti s Norom, barem po aspektu žaljenja. Čvrsto vjerujem da na ovom svijetu ne postoji osoba koja ne žali za nečime – pa makar to bila i neka “sitnica”.

„Uhvaćena u sredini. Borila se i mlatarala, samo kako bi preživjela, ne znajući kamo bi krenula. Kojom stazom, a da ne požali.“

Ova spekulativna fikcija prvenstveno se bavi motivima kajanja, tuge, sreće, života i smrti. Ljudi imaju tendenciju upozoravati nas da pazimo kakve odluke donosimo jer jednog dana, na smrtnoj postelji, mogli bi žaliti. I prije čitanja ove knjige, često sam znala razmišljati o toj temi i ova knjiga je samo potvrdila moja uvjerenja – ne postoji život bez žaljenja, jedino što možemo je truditi se to svesti na minimum. Često nas upozoravaju da pazimo što radimo, što govorimo i nerijetko žaljenje vežu za onim što smo napravili, a zaboravljaju da se život sastoji i od onoga što ne činimo, što ne govorimo… i prema mom iskustvu, takvo kajanje je najgore.

Svidjelo mi se kako knjiga naglašava da savršen život ne znači biti lišen tuge. Ne postoji život bez smrti, dobro bez lošeg, sreća bez tuge – prema kineskoj filozofiji Jin-Jang, dvije nespojive sile koje se nadopunjuju.

„Hoću reći bilo bi puno lakše kad bismo shvatili da nas nijedan način života ne može učiniti otpornima na tugu. Tuga je temeljna nit u tkanju sreće. Jedno ne ide bez drugog.“

No, knjiga me nije u potpunosti raspametila. Neki segmenti knjige koji su trebali zvučati mudro, poučno, koji su trebali izazvati takozvani blow mind, sročeni su tako da zvuče otrcano, izlizano i pomalo razočaravajuće. Ideja je doista genijalna, ali smatram da je izvedba mogla biti malo bolja. S obzirom da je ovo prva knjiga koju čitam od Matt Haiga, ne mogu reći je li ovo njegov tipičan, prepoznatljiv stil pisanja ili je s ovom knjigom radio nešto drugačije. Očito je da Haig ima puno toga za reći, pogotovo o temama koje nas ljude ponajviše intrigiraju – motivi života i smrti. Bavi se onim mističnim, upitnim i nama ljudima teško pojmljivim.

„Pravo je otkriće spoznati da je mjesto na koje ste htjeli pobjeći isto ono s kojeg ste bježali“

Teme koje su po svojoj prirodi kompleksne, prikazao je na jednostavan način, skoro pravocrtno. Nedostajao mi je nekakav zaplet, nešto što će nas barem malo držati napetima. Nori je dao da bezbroj puta “isprobava” živote dok ne pronađe onaj koji joj najbolje pristaje. Dokle god se Nora nadala da će pronaći život u kojem će željeti ostati, knjižnica je bila u redu, na mjestu. Čim bi počela gubiti nadu i volju, mjesto bi se počelo urušavati. Tada nastupa gospođa Elm s nekoliko mudrih rečenica koje trgnu Noru i sve ponovno postane stabilno. Taj dio tekao je suviše glatko; i nekako je kraj bio predvidiv.

Sve u svemu, riječ je o interesantnoj knjizi i sigurna sam da ću posegnuti i za ostalim naslovima ovog autora. Čini mi se da je iduća na popisu Zapisi o nervoznom planetu!

Izdavač ove knjige je Vorto Palabra, a knjiga je publicirana 2021. godine. Za svih 290 prevedenih stranica zaslužna je Marta Kovač.

„ Bilo je drugačije, jer se više nije osjećala kao da je tu samo zato da bi služila tuđim snovima. Nije više osjećala da joj je jedina svrha biti nekakva izmišljena, savršena kći, ili sestra, ili partnerica, ili supruga, ili majka, ili zaposlenica, ili bilo što drugo, osim ljudskog bića koje se vodi vlastitom svrhom i odgovara samo sebi.“

Čitamo se uskoro!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s