U jednu ruku, osjećam se počašćeno što mi se pružila prilika pročitati zbirku poezije Magloviti obrisi i recenzirati istu. U drugu ruku, uvijek osjećam određenu dozu straha kada je riječ o ovoj formi – uvijek prilazim s oprezom, ne znajući što očekivati. Volim poeziju, zapravo, obožavam ju. No, činjenica je da se rijetko nađe u mojim rukama. 

Kod nas se još uvijek premalo govori o poezije – premalo se čita, premalo se o njoj raspravlja, tako rijetko joj se ljudi otvaraju… a to je takva šteta.

Mogla bih vam reći kako do čitanja ove zbirke poezije, nisam apsolutno ništa znala o autorici Mirjani Murtić ali to bi bila laž. Zapravo, s prizemljenom dozom ponosa mogu reći kako sam imala priliku upoznati Murtić te voditi s njom interesantan razgovor. Jedno ugodno ljetno poslijepodne, prozujalo je dok smo razgovarale o zbirci, umjetnosti, evoluciji i raznim drugim temama.

Pitala sam se kako će mi sjesti ova poezija, hoću li je razumjeti, hoće li doprijeti do mene… ali to su pitanja koja me more prije svakog čitanja poezije. Radi se o formi koja iziskuje puno više od očiju koje primjećuju riječi na papiru.

Pjesme su bogatog izričaja i od čitatelja traže usredotočenost i predanost.

Zbirku sam čitala polako jer su pjesme dugačke i sadrže podosta metafora, ali sretna sam što je Murtić uspješno izbjegla hipermetaforičnost kojoj se brojni autori ne mogu oduprijeti pa se dogodi prekid komunikacije između čitatelja i stihova.

Zbirka je podijeljena na šest cjelina: Sitnorezni pejsaži, Babilonska kula, Po strogom voznom redu, Slike s izložbe, Daljina i Crno na bijelom. S obzirom da sam imala priliku razgovarati s autoricom, upitala sam ju kako je tim cjelina dodijelila imena. Naime, pjesme koje se nalaze u ovoj zbirci pomno su odabrane iz 6 manjih zbirki koje nose upravo gore navedene naslove.

RADOST

Hoće li radost
Od koje je ostao
Samo tinjajući žižak
Doći da me obiđe?

Hoće li se
U trenutku buđenja
Zažariti u svjetlosno prisustvo
I zapaliti baklju
Sumornom svitanju?

Hoće li naći put
Kroz zamršeno trnopolje
U besputnoj zemlji
Do mog boravišta

       Gdje nižem dane
U iščekivanju

Hoće li imati hrabrosti
I steći snagu
Da sruši pregradu

      Da zakorači iz sna

Da bukne u plamen?

Rijetko kada prepoznam ljepotu u pjesmama koje govore o pejzažu – često mi budu pomalo dosadne. S toga, ugodno sam se iznenadila kada sam osjetila nalet nostalgije na nekoliko takvih pjesama unutar ove zbirke. Kao dijete često sam s tatom odlazila u Slavoniju, na selo – okružena bih bila prirodom i dio mene kao da je pospremio kako sam se onda osjećala – spokojno, kao da sam u određeno vrijeme sama na svijetu. Zaboravila sam koliko sam voljela taj osjećaj, kao i jutra u kojima se prva probudim pa promatram kroz prozor još utihnuli svijet. Obožavala sam taj jutarnji prizor i neizmjerno sam zahvalna Murtić što me kroz svoje pjesme podsjetila na taj osjećaj…

Moja omiljena pjesma unutar cijele zbirke je:

MAMCI

Tužno je biti svjestan
Da ti ništa što posjeduješ
Ne pripada vječno

    Ni tvoje misli
Ni tvoji osjećaju
I ni jedan jedini podsjetnik
Na prošlost

Tamo kuda odlaziš
Odlaziš sam
Gol

    A sve što si volio
I cijenio

   Sve
U čemu su uživali tvoje srce
I razum

Ostaje ono
Što je oduvijek bilo

    Mamci na udici
S manjim i većim cijenama
Na njima

Ukoliko ste u potrazi za poezijom, mogli biste Maglovitim obrisima pružiti priliku da vas dotakne, podsjeti, razbudi… Jedina zamjerka je format zbirke – A4. Pomalo je nepraktično, ali znate kako ide ona (koja je u ovom slučaju doista točna) – ne sudite knjigu po koricama. Od mene imate preporuku!

Čitamo se uskoro.